Prijeđi na sadržaj

Treći križarski rat

Izvor: Wikipedija
Treći križarski rat
Dio Križarskih ratova

Opsada Akre (1189.-1191.)
Vrijeme 11. svibnja 1189. - 2. rujna 1192.
Lokacija Levant, Balkan, Anadolija i Iberija
Ishod mir u Jafi (1192.)
• priznata je muslimanska vlast nad Jeruzalemom
• kršćanskim i muslimanskim hodoćasnicima garantira se siguran put u Svetu zemlju
Casus belli pad Jeruzalema 1187. godine
Teritorijalne promjene utemeljeno je Ciparsko Kraljevstvo
kršćanima je vraćen obalni pojas od Tira do Jafe
kršćanima je priznat vraćeni teritorij u zaleđu, osobito onaj oko Galilieje
Sukobljeni
Kraljevina Francuska
Burgundsko Vojvodstvo
boder Grofovija Flandrija
Kraljevina Engleska
Vojvodstvo Normandija
Vojvodstvo Akvitanija
Vojvodstvo Bretanja
Sveto Rimsko Carstvo
Švapsko vojvodstvo
Austrijsko Vojvodstvo
Češko vojvodstvo
Kraljevina Ugarska
Kraljevina Danska
Republika Genova
Jeruzalemsko Kraljevstvo
Grofovija Tripoli
Kneževina Antiohija
Ajubidski sultanat
Egipatski sultanat
Emirat Damask
Emirat Hama
Mezopotamski emirat
Rumski Sultanat
Bizantsko Carstvo
Cipar
Vođe
Rikard I. Lavljeg Srca
Filip II. August
Fridrik I. Barbarossa
Geza
Gvido Lizinjanski
Sibila Jeruzalemska
Konrad od Montferrata
Humphry IV. Toronski
Balian od Ibelina
Bohemund IV. Antiohijski
Joscelin III. Edeški
Saladin
Al-Muzaffar Umar
Al-Adil I.
Al-Afdal
Gökböri
Kilidž Arslan II.
Kaykhusraw I.
Vojne snage
36.000 - 74.000 oko 60.000

Treći križarski rat, poznat i kao Kraljevski križarski rat (1189.1192.), pokušaj vladara zapadne Europe pod vodstvom engleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca, francuskog kralja Filipa II. Augusta i njemačkog cara Fridrika Barbarosse da oslobode Jeruzalem koji je pao pod Saladinovu vlast 1187. i povrate izgubljene kršćanske teritorije u Svetoj zemlji.

Premda su kršćanski vladari poveli sa sobom brojčano jake snage, nisu ostvarili veće uspjehe, a Jeruzalem je ostao pod muslimanskom vlašću. Jedini vrijedni uspjesi bili su osvajanje Cipra te sklapanje petogodišnjeg primirja sa Saladinom, koji je omogućio kršćanskim hodočasnicima posjetu svetih mjesta.

Pozadina sukoba

[uredi | uredi kôd]

Osamdesetih godina dvanaestog stoljeća na povijesnoj se sceni pojavio genijalni kurdski vođa, egipatski sultan Saladin. On je uspio ujediniti Egipat i muslimanski Bliski Istok te je u bitci kod Hattina (1187.) potpuno potukao križarsku vojsku pod zapovjedništvom jeruzalemskog kralja Gvida Lizinjanskog, kojeg je zarobio te je iste 1187. godine, osvojio Jeruzalem i ostatak Jeruzalemskog Kraljevstva.

Vijest o padu Jeruzalema pod muslimansku vlast teško je odjeknula širom europskog kontinenta. Priča se da je papa Urban III. (1185.-1187.) umro u listopadu 1187. godine od šoka kada je doznao za pad Jeruzalema, ali vjerojatnost da je u tako kratkom roku uspio doznati za pad grada ne čini se vjerojatnom. Sljedeći papa Grgur VIII. (1187.) izdao je papinsku bulu kojem je pozvao europske kršćane u novi križarski rat sa ciljem oslobođenja Jeruzalema.

Nato su kršćani, da spase preostale križarske države i ponovno osvoje Jeruzalem, organizirali i Treći, najslavniji, križarski rat na čelo kojeg su stale najveće okrunjene glave tog vremena. Njemačko-rimski car Fridrik I. Barbarossa uspio je proći kroz čitavu Europu i Malu Aziju, ali se na koncu utopio na kupanju. Druga su dva monarha, engleski Rikard I. Lavljeg Srca i francuski Filip II. August, sretno stigli na cilj i otpočeli neprijateljstva. Nakon dvije godine opsjedanja, 1191. zauzet je veliki obalni grad Akon, naređuje da se 3000 zarobljenika - od kojih su mnogi bili žene i djeca - izvede iz grada i zakolje. Neki su raskomadani, ne bi li pronašli progutane dragulje. Biskupi su davali blagoslove. "Nevjernički životi nemaju vrijednosti". Kroničar Ambroise, ushićeno piše: "Pobijeni su svi odreda.Nakon čega su križari nastavili prema Jeruzalemu.Na putu do Jeruzalema križari osvajaju brojne gradove,ali im Saladin ne ostavlja niti hranu niti vodu.Rikardova se vojska sukobila sa Saladinovim snagama i porazila ih.Turci su bili odbačeni i prisiljeni na defenzivu, ali križari, razdirani nesuglasicama, nisu znali iskoristiti pobjedu.Rikard nakon što je porazio Saladina ima priliku napasti Jeruzalem, ali mu je vojska iscrpljena i odbija nastaviti. Mirovni ugovor iz 1192. priznao je Francima vlast nad obalom i dao kršćanskim hodočasnicima pravo posjeta Jeruzalemu. Ipak je on i dalje ostao u turskim rukama. Križarski ratovi nanijeli su mnogim krajevima velike patnje, a namjeravani cilj nisu postigli. Značajnije su posljedice imali za gospodarski, politički, kulturni i vjerski razvoj europskih zemalja. Europljani su se nedvojbeno upoznali s islamskom kulturom i znanošću, svidjela su im se egzotična jela, svilene tkanine, sagovi i druga fina roba. Ako ništa drugo, križarski su ratovi pojačali antagonizme između katolika i pravoslavaca, te dakako između kršćana i muslimana.

Bilješke

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Treći križarski rat
Nedovršeni članak Treći križarski rat koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.